Početak dana iznenađujuće ležeran i uhodan. Jedan dio ekipe se okuplja na doručku dok je drugi pod tušem. Tuševima. Zasebnim. Pa zamjena. Slijedi okupljanje pred hotelom i čik pauza uz skupljanje sitniša za karte prije polaska na stanicu. Sada već bez ikakvih problema bilo tko od nas barata famoznim kartomatom i čekamo dolazak tramvaja da krenemo na sajam.
Svakim danom na sajmu je sve više posjetitelja tako da su štandovi gotovo konstantno posjećeni, bilo od posjetitelja koje zanima što koja tvrtka nudi, bilo od potencijalnih investitora ili partnera. Posjetitelji su sa stvarno svih strana svijeta. Od Kanarskog otočja preko Indije do Kine i Amerika… Definitivno susret različitih kultura.
Ručak pravi švapski – bratwurst i pivo 🙂
Nakon ručka uslijedila je posjeta paviljonima 7 (Javni sektor), 6 (Poslovna sigurnost) i 5 (ERP, CRM, BI, HR & Commerce). A tu… od igle do lokomotive. Pametne tetovaže, pametni sustavi javnog prijevoza u službi invalida, antimikrobski rukavi, UHD ekrani, pametni automobili, novi Samsung S6 Edge, T-com i IBM sa svojim eksponatima… Naravno, jedna od tema su 3D printeri, dronovi i općenito inovacije. Idealan teren za nekoga tko želi dostaviti neku zastavu na utakmicu. Šlag na tortu – BMWi eksponat – električni motor.
Za kraj sajamskog dana – posjet njemačkoj verziji Joze Trovača. Kobasice na sto načina i pivo i spremni smo za polazak u hotel.
Što se tiče jučerašnjih intervjua, kao što rekoh – montaža i emisija se očekuje krajem ožujka ali to nije razlog da se ne obave pismeni intervjui. Tako su danas objavljeni Raoul iz Gauss Developmenta i Bela iz Osijek Software City. Tko izlazi sutra, ostaje nam tajna. Vidjet ćemo, uostalom.
U povratku je moja ekspedicija odlučila izaći ranije, u Laatzenu. Prvo smo naletili na jednu Ruskinju koju smo odlučili poslušati na ruskom a tek nakon toga na engleskom i njemačkom. Uglavnom, uputila nas je prema jednom talijanskom restoranu u koji na kraju nismo ušli. Uz pomoć djevojki pretpostavljeno albanskog porijekla pronašli smo restoran pod nazivom Lorenz gdje smo na jedvite jade dobili stol unatoč činjenici da nismo imali rezervaciju. Popili smo svatko svoje i produžili u susjedstvo prema irskom pubu Dubliner u kojem nas nitko nije poslužio punih 6-7 minuta koliko smo tamo sjedili. Produžili smo natrag do Talijana Tonija. Ali tamo – nemalo iznenađenje. Majstor je u 20:22 potpisao kapitulaciju za večer i na ulasku nas obavijestio da je zatvoreno. Toliko o izlasku. Uputili smo se na stanicu i došli u hotel. Liga prvaka je počela. Nakon Lige prvaka partija Wormsa. 🙂
